h1

Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se u spomen na tri ubijene i jedne teško ozlijeđene žene na zagrebačkom Općinskom sudu 22. rujna 1999. godine, tijekom brakorazvodne parnice.

Nasilje nad ženama prepoznato je kao važan problem u Hrvatskoj, te je unazad posljednjih godina postignut značajan napredak usvajanjem i primjenom Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, Kaznenog zakona, Obiteljskog zakona, Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji, Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji,  te Protokola o postupanju u slučaju seksualnog nasilja.

Obitelj kao zajednica trebala bi biti sigurno mjesto, međutim nasilje nad ženama se najčešće događa upravo u obitelji, i to uglavnom od strane bračnog, izvanbračnog ili bivšeg supruga, odnosno partnera, dakle od strane bliskih osoba.

Cilj obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama je osvještavanje i senzibiliziranje javnosti vezano uz problematiku nasilja nad ženama, ali i uspostava nulte tolerancije prema svim oblicima nasilja nad ženama. Osim toga, važno je i ukazivati na dugoročne posljedice do kojih dolazi, posebice kada se radi o nasilnom ponašanju koje traje dulji vremenski period.

Radi se o društvenom problemu o kojem se treba javno i otvoreno govoriti jer se nasiljem ugrožavaju temeljna ljudska prava i slobode. Nasilje predstavlja globalni društveni problem koji zahtijeva da se unaprijede postojeći mehanizmi postupanja u slučajevima nasilja. Veliki problem predstavlja i činjenica da određeni broj nasilja u obitelji ostaje neprijavljen, tada govorimo o „tamnoj brojci“. Kada se neka osoba koja trpi bilo koji oblik nasilja u obitelji isto ne usudi prijaviti, često se između ostalog,  radi i o tome da je prisutan strah za vlastiti život.

Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ br. 70/17, 126/19, 84/21) nasilje je:

• primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda;


• tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci;


• psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost;


• spolno uznemiravanje;


• ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci;


• zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

Sva tijela koja postupaju povodom nasilja dužna su postupati hitno.

Žrtva nasilja u obitelji ima pravo na:

• pristup službama za potporu žrtvama nasilja u obitelji;


• na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama nasilja u obitelji;


• zaštitu od zastrašivanja ili odmazde;


• zaštitu dostojanstva tijekom ispitivanja žrtve kao svjedoka;


• pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju svih radnji u kojima sudjeluje;


• da na njezin zahtjev , bez nepotrebne odgode, bude obaviještena o ukidanju zadržavanja ili bijegu okrivljenika te stavljanju izvan snage odluke o izricanju zaštitnih mjera i ukidanju mjera opreza koje su određene radi njezine zaštite ili otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora;


• tajnost podataka čijim bi se otkrivanjem mogla ugroziti njezina sigurnost ili sigurnost drugih osoba u skladu sa zakonom, te pravo zahtijevati isključenje javnosti u postupku pred sudom;


• opunomoćenika u postupku;


• da na vlastiti zahtjev bude obaviještena o poduzetim radnjama povodom prijave i o ishodu postupka;


• biti ispitana bez neopravdane odgode nakon podnošenja prijave, pravo da bude ispitana u postupku pred sudom te pravo da se daljnja ispitivanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe prekršajnog postupka;


• biti ispitana na policiji od strane osobe istog spola;


• na izbjegavanje kontakta s počiniteljem prije i tijekom postupka , osim ako prekršajni postupak zahtijeva takav kontakt;


• privremeni smještaj u odgovarajuću ustanovu sukladno posebnom zakonu;


• policijsku zaštitu i osiguranje, po nalogu suda, u svrhu neometanog uzimanja osobnih stvari prilikom napuštanja zajedničkog kućanstva;


• druga prava propisana zakonom kojim se uređuje kazneni postupak, osim onih prava koja po naravi stvari može imati žrtva kaznenog djela.

Nasilje se prijavljuje: policiji, zdravstvenoj ustanovi, nadležnom centru za socijalnu skrb, državnom odvjetništvu, nevladinoj organizaciji ili pravobraniteljici za ravnopravnost spolova.

Počinitelji nasilja u obitelji mogu biti prekršajno kažnjeni prema odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, no mogu biti i kažnjeni prema odredbama Kaznenog zakona. Osobama izloženim bilo kojem obliku nasilja može se osigurati pomoć i podrška pri Sigurnim kućama, odnosno Skloništima za žrtve obiteljskog nasilja, ukoliko tu pomoć ne mogu ostvariti u krugu svoje obitelji ili bliskih osoba.

Dana 22. rujna 2021. godine ispred Gradske tržnice Koprivnica od 9,00 do 11,00 sati organizirana je javna akcija od strane projektnih partnera Udruge “HERA“  Križevci i Centra za socijalnu skrb Križevci, kojom započinje javna kampanja “Za nasilje nema opravdanja“ usmjerena podizanju svijesti javnosti o pravima žrtava nasilja u obitelji. Akciju su podržali stručni radnici Podružnice Obiteljski centar.

„Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Centra za socijalnu skrb Koprivnica“