h1

Neki među nama sjećaju se Obiteljskog centra u Koprivnici koji je u svojoj izvornoj formi prestao s radom zadnjeg dana 2013. godine i od tada je stopljen s Centrom za socijalnu skrb kojem je osnovna zadaća kurativa, odnosno saniranje posljedica asocijalnog djelovanja članova društva.

Specifičnost Obiteljskog centra koji je djelovao punih sedam godina bila je preventivno djelovanje usmjereno, prvenstveno, na obitelj. Možda uslijed eksponiranosti raznih, usudimo se reći, nakaradnih pokreta koji riječ obitelj koriste u strogo ideološkom, to jest vjerskom kontekstu, Obiteljski centar je tom pojmu pristupao sa šireg i znanstvenog polazišta. U njegov rad bili su uključeni socijalni radnici, psiholozi, pedagozi pa i srednjoškolska populacija koja je u vidu volonterskog rada davala svoj doprinos onome što smatramo razvojem zdravog, inkluzivnog društva.

Sveobuhvatno savjetovalište

Ustanova koja je tema ovog članka imala je širom otvorena vrata za građane kojima je nudila širok spektar savjetovanja. U njoj ste od stručne osobe mogli dobiti savjet kako poboljšati brak, steći vještine aktivnog slušanja svoje partnerice ili partnera. Isprsili su se u preveniranju obiteljskog nasilja pa nije naodmet kazati da su u tom kontekstu izvrsno surađivali s Udrugom Hera iz Križevaca koja je danas nositelj projekta sigurne kuće za žene žrtve nasilja. Savjetovali su roditelje o tome kako poboljšati odnos s djecom, bilo s onom kojoj školski udžbenici nisu najbolje ležali u ruci ili onom koja su bila sklona ‘zastranjivanju’ u tinejdžerskoj dobi.

Koliko je rad tadašnjeg Centra bio prepoznatljiv i uvažavan, govori i činjenica po kojoj je lokalna policija tražila njihovu suradnju ne bi li se dodatno educirala o mirnom rješavanju konfliktnih situacija. Zajedno su pokrenuli i projekt ‘Živi život bez nasilja’ kojeg su udomljavale gotovo sve škole s ovog područja.

Vršnjačko nasilje prepoznato je kao nemali problem pa su se djelatnici Obiteljskog centra nerijetko i s uspjehom bavili i tom problematikom.

Jedna od prednosti Obiteljskog centra bila je i ta što ste doslovce s ulice, bez ikakve ‘uputnice’, mogli ući u njihove prostorije i tražiti raznorodne savjete ili drugu vrstu pomoć. Već spomenuti volonteri srednjoškolci, davali su besplatne poduke učenicima ako koji nisu bili vični matematici, učenju stranog jezika ili svladavanju nekog školskog programa.

Uglavnom, u sedam godina rada Obiteljski centar kojeg je vodila današnja ravnateljica Doma za starije i nemoćne Koprivnica Željka Koluder-Vlahinja postao je naširoko prepoznatljiv po svom za društveno korisnom djelovanju i već su se planirale njegove ispostave u Đurđevcu i Križevcima.

Nažalost, onda je za Vlade Zorana Milanovića na čelo Ministarstva za socijalnu politiku i mlade došla Milanka Opačić i Obiteljski centar stopio se s Centrom za socijalnu skrb. Stručna javnost tada se protivila takvoj odluci, a kao argument navodilo se to da će ljudi tražeći savjet kakav su dobivali u Obiteljskom centru nerado ulaziti u zgradu Centra za socijalnu skrb jer im prijeti opasnost od stigmatizacije društva.

Tezu da je u Obiteljskom centru mjesto i Centru za socijalnu skrb mjesto pod istim krovom branio je tadašnji pomoćnik resorne ministrice Koprivničanac Darko Ledinski rekavši da u Centru za socijalnu skrb postoje prostorije koje su opremljene i spremne za useljenje, a u vlasništvu su Ministarstva socijalne politike i mladih. Prije toga je postojao plan da se Obiteljski centar preseli u zgradu Zavoda za javno zdravstvo.

Odluka ondašnje ministrice za posljedicu je imala to da je djelovanje Obiteljskog centra postalo neprepoznatljivo javnosti naše županije, odnosno obiteljima je na neki način uskraćeno savjetovalište koje je bilo više nego svrhovito.

Na sreću došla je prijelomna 2020. godina kada je osnovana Podružnica Obiteljskog centra u sklopu Centra za socijalnu skrb Koprivnica. Uvidjevši neophodnost takvog izvaninstitucionalnog, preventivnog i savjetodavnog rada s obiteljima i mladima, Grad Koprivnica ustupio je novoosnovanom Centru objekt u Kampusu čija se obnova financira sredstvima Europske unije, a iz istog izvora financira se i zapošljavanje te edukacija njegovih zaposlenika. Time je, može se reći, Mišel Jakšić ispravio pogrešnu odluku SDP-ove Vlade i svojih stranačkih kolega.

Kako nam je rekla vršiteljica dužnosti voditeljice Područne službe Koprivničko-križevačke Obiteljskog centra, Silvija Čavić, već u petak, odnosno danas, objekt će biti podvrgnut tehničkom pregledu, nakon čega će uslijediti njegovo opremanje. U međuvremenu su formirali i mali vozni park koji će im omogućiti i terenski rad.

– Zadovoljimo li sve administrativne zahtjeve koji se u ovom trenutku stavljaju pred nas, već sredinom ove godine naši će korisnici, bilo da se radi o pojedincima starije ili mlađe dobi, odnosno obiteljima, dolaziti po stručne savjete i druge oblike pomoći u novouređene prostorije u Kampusu – otkrila nam je Čavić.

Stručnjaci za sve

Prema njenim riječima, današnji Obiteljski centar temeljen je na radu Obiteljskih centara koji su djelovali prije 2014., a prevencija i savjetovanje okosnica je njegova rada.

Podružnica je prve korake napravila s tek tri zaposlene osobe, a te 2020. djelovanje im je otežavalo prvi nalet korone koji je gotovo paralizirao cijelo društvo.

Centar danas broji sedam zaposlenih, od čega jednu administratoricu, dvije psihologinje, dva socijalna radnika, socijalnog pedagoga i pravnicu. Svi oni morali su proći dodatne edukacije i usavršavanja kako bi bili specijalizirani za pojedine segmente rada unutar ustanove.

– Važno je napomenuti da u našim prostorijama svaka osoba ili obitelj koja nam se obrati dobiva besplatnu podršku. Mi nismo volonteri jer plaću nam još neko vrijeme osigurava Europska unija, nakon čega ćemo biti financirani iz državnog proračuna. No mi svoje usluge našim korisnicima ne naplaćujemo – riječi su Čavić.

Ono što smo u razgovoru s našom sugovornicom zamijetili kao novitet, jesu neki licencirani programi, odnosno radionice poput, Škole za potencijalne posvojitelje i Podrška posvojiteljskim obiteljima i obiteljima u riziku kroz programe Rastimo zajedno.

Dodajmo za kraj da novi Zakon o socijalnoj skrbi radi jasnu distinkciju između Obiteljskog centra i Centara za socijalnu skrb koji sada postaju dio Hrvatskog zavoda za socijalni rad. To je važno stoga što se uvidjela nužnost odvajanja preventivnog od kurativnog djelovanja, odnosno da te dvije djelatnosti ne mogu biti pod istim krovom.

Preuzeto sa:Obiteljski centar koji se bavi prevencijom i savjetovanjem uskoro otvara svoja vrata u Kampusu - Glas Podravine